Lokve, kao prirodni ili poluprirodni mali slatkovodni ekosustavi izuzetnog su biološkog bogatstva. Za otočne lokve i močvarnu vegetaciju koja ih okružuje vezan je značajan broj danas već rijetkih i drugdje u Europi ugroženih vrsta kukaca, vodozemaca, gmazova, i sl.
Posebno su značajne za vretenca, vodene kornjače, razne vrsta zmija vodenih staništa, niz vrsta žaba, dok pticama služe kao odmorišta i pojilišta.
Velika je važnost lokvi u plitkim krškim ponikvastim udubljenjima koje su bile glavni izvor vodoopskrbe u prošlosti, te su kao takve bile značajno utjecane ljudskom djelatnošću. U uvjetima bezvodnosti velikog dijela otočnog prostora, lokve su važan činilac, posebno u napajanju stoke. Međutim plitke vode stajačice ugrožene su prirodnim procesom zaraštavanja (eutrofizacija). Veliki broj biljnih vrsta vodenih staništa odlikuju se velikom organskom produkcijom tijekom godine. Organska masa stvorena od tih vrsta tijekom vegetacijske sezone ne razgradi se u potpunosti, već se taloži na obali i dnu lokve, stoga se na taj način podiže dno, tj. smanjuje se dubina vode. Tom organskom proizvodnjom biljke vodenih staništa značajno utječu na proces obraštanja, jer nakon određenog vremena ustupaju mjesto vrstama manje vlažnih staništa i na taj način dolazi do nestanka lokve.
Kornati pripadaju krškom području gdje geološka podloga općenito nepogoduje održavanju površinskih voda. Takva staništa tj. lokve vrlo su rijetke i zbog svoje male površine izuzetno su osjetljive pa je važno zadržati njihov opseg i ekološku varijabilnost. Za održanje biljnih vrsta u takvom staništu od velike je važnosti dubina vode tijekom čitave godine, odnosno vodostaj kao jedan od važnih ekoloških činitelja koji uvjetuje razvoj i opstanak tih vrsta i njihovih zajednica
Lokva je prirodno udubljenje u koju se skuplja oborinska voda. Ona i danas služi kao napajalište ovcama te je s te strane njeno postojanje nužno za održanje ovčarstva, odnosno tradicionalnog života otočana. Ona je upravo izvanredan primjer sjedinjavanja prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa ovog prostora. Danas kao posljedica zamiranja ekstenzivnog stočarstva na Kornatima, odnosno ostajanjem pretežno starijeg stanovništva, tradicionalno upravljanje lokvama nije moguće.
Veliko noćno paunče (Saturnia pyri)
Još jedan «gorostas» u Kornatima. Ovaj leptir s debelim, mekanim, dlakavim tijelom ima raspon krila do 15 cm. i najveći je leptir u Europi. Najčešće ga se može vidjeti noću i to u travnju i svibnju. Na svakom krilu imaju po jedan veliki šareni krug, koji asocira na oko. Te «oči» su u stvari odličan obrambeni mehanizam za preživljavanje. Dok se odmara, on je relativno neupadljiv. Ako se uznemiri, naglo otvara krila i pokazuje»oči», zbunjujući tako svoje predatore. Ženke izlučuju feromone (spolne hormone) kako bi privukle mužjake. Dovoljno je samo nekoliko molekula feromona da mužjak noću doleprša iz velike udaljenosti do ženke. Posebno su atraktivne njihove gusjenice zelene boje s dlakavim plavim bradavicama.
