Geo 1Zemlja ne miruje! U njezinoj je unutrašnjosti magma u stalnom kretanju ... horizontalnom i vertikalnom ... i to se kretanje odražava na Zemljinoj površini: Zemljina kora se diže i spušta, izranja i zaranja, lomi se na tektonske ploče, izbijaju vulkani, događaju se potresi, kontinenti „putuju", sudaraju se i razdvajaju, podvlače jedan pod drugog ... (Slika 1 – Presjek Zemlje)

 

 

geo 2Za kornatski prostor važne su dvije Zemljine ploče (tektonske): Afrička i Euroazijska. Zona dodira Afričke i Euroazije ploče nalazi se ispod Sredozemnog mora, a Kornati se nalaze na južnom rubu Euroazijske ploče. Gledajući kroz geološku prošlost, Afrika već milijunima godina „putuje" na sjeveroistok i sjever i udara, pritišće i podvlači se pod Euroaziju. Zbog toga južni rub Euroazijske ploče stalno trpi posljedice: potresi su česti, litosfera se bora i rasjeda, izdiže se i spušta, izranja i uranja u more, ... (Slika 2 – Zona kontakta Afrike i Europe)

Geo 3Najstarije stijene koje danas nalazimo u Kornatima jesu dolomiti i vapnenci istaloženi prije nekih 100-tinjak milijuna godina (u vrijeme najmlađeg mezozoika = gornje krede). Tada je Afrička ploča bila znatno južnije nego danas, a između Afrike i Euroazije prostirao se veliki Zemljin ocean nazvan Tethys (današnje Sredozemno more samo je ostatak toga oceana). Kornatski prostor je u potpunosti bio uronjen u to toplo i životom bogato more. Ugibanjem morskih organizama koji su živjeli na ovim prostorima i njihovim taloženjem na morskom dnu, nastali su svi oni dolomiti i vapnenci koji danas prevladavaju u Kornatima (vapnenci su puni fosila morskih školjaka). (Slika 3 – Raspored kopna i mora prije 65 milijuna godina)

geo 4Zbog stalnog pomicanja Afrike i njezinog podvlačenja pod Euroaziju, južni rub Euroazije se intenzivno borao i rasjedao, a krajem krede (prije nekih 70 – 80 milijuna godina) dio toga ruba je, zajedno s Kornatskim prostorom, izronio iz Tethysa. Tragovi rasjedanja Zemljine kore i izdizanja i spuštanja susjednih stijenskih blokova po rasjednim plohama, možda se najljepše oslikavaju u čuvenim kornatskim „krunama" (strmci ili litice) koje nalazimo na većini vanjskih kornatskih otoka. „Krune" predstavljaju dio goleme rasjedne plohe, koja se u Kornatima na nekim mjestima spušta okomito i preko 90 metara u morske dubine (Piškera), a na drugim izdiže i preko 80 metara iznad nivoa mora (Klobučar). (Slika 4 – Kornatske „krune" (rasjedna ploha))

Za vrijeme trajanja „kopnene faze", u Kornatskom prostoru su se odvijali intenzivni procesi okršavanja: u vapnencima i dolomitima koji su bili izloženi atmosferskom utjecaju, nastajale su brojne spilje, jame, vrtače, doline i drugi krški oblici. U približno isto to vrijeme, prije 65 milijuna godina, u Zemlju je u područje današnjeg Meksika, udario golemi asteroid. Posljedice udara bile su katastrofalne: izbrisana je gotovo polovica bioloških vrsta sa Zemlje, a među njima i školjke iz skupine rudista koje danas vrlo lako možemo naći u vapnencima Kornatskog otočja. (Slika 5 - Rudist, Slika 6 – Rudistni vapnenac, Slika 7 – Tragovi kretanja organizama)

        

Kopnena faza je trajala 30-tak milijuna godina ... ali Afrika nije mirovala. I dalje je putovala na sjeveroistok i sjever i zabijala se u Euroaziju. Euroazijski rub se tada malo „spustio", te je na dotadašnji kopneni prostor ponovno prodrlo more, ovaj put u obliku većih ili manjih, otvorenijih ili zatvorenijih bazena. U bazene je s okolnog kopna dotjecala značajna količina slatke vode, pa je more bilo „oslađeno" (brakično). Od organizama koji su tu živjeli, prevladavale su brakične foraminifere – jednostanični organizmi milimetarskih veličina s vapnenačkom ljušturom. Foraminifere su dale praktično sav „građevinski" materijal za vapnence iz toga doba. Tragove iz ovoga geološkog vremena možemo naći na nekoliko mjesta u području Kornatskih otoka: Lavsa, Gustac, Ravni Žakan, Kurba Vela i Kornat („foraminiferski vapnenci"). Daljnje tektonski uvjetovano produbljavanje sedimentacijskog bazena dovelo je do taloženja tzv. fliških naslaga, koje u Kornatima nalazimo samo u području uvale Gujak na otoku Kornatu i to na sasvim malom prostoru. Krajem eocena, prije nekih 35 milijuna godina, kornatski prostor je – opet zbog Afrike – ponovno izronio. Od tada do danas neprekidno traju intenzivni procesi okršavanja ovoga prostora (nastajanje spilja, jama, vrtača, ...).

 (Slika 8 – Foraminiferski vapnenac)

Nije samo Zemljina unutarnja sila ostavila zanimljive tragove u Kornatima. I promjena globalne klime ostavila je svoj, možda još zanimljiviji trag. Za vrijeme posljednjeg velikog „ledenog doba“, prije 15-tak tisuća godina, zbog goleme količine vode koja je bila „zarobljena“ na Zemljinim polovima, nivo mora je bio za preko 130 metara niži nego što je danas. Pogledamo li dubine Jadranskog mora, nije teško zaključiti da su Kornati u to vrijeme bili sastavni dio kopna, a more je u Jadransku depresiju prodiralo samo do današnje Jabučke kotline. Uslijed globalnog zatopljavanja i relativno brzog taljenja velikih ledenih polarnih kapa, nivo mora je naglo porastao, što je prouzročilo da se dotadašnje kopneno (brdsko) područje odjednom pretvori u usitnjeno otočno (samo vrhovi dotadašnjih brda ostali su na „suhom“). Brojni krški oblici (spilje, jame itd.) odjednom su se našli pod morem pružajući staništa i zaklone najrazličitijim novopridošlim morskim organizmima. Postoje pretpostavke da je otok Kornat s kopnom bio spojen do prije nekih 9-10 tisuća godina, a s Dugim Otokom do prije 2100 – 2400 godina (u vrijeme Hipokrata, Aristotela, Cezara itd.).