U posljednjih desetak godina veliku pozornost biologa privlače speleološki objekti kopnenog (otočnog) djela Nacionalnog parka Kornati. Spilje i jame kao jedan od tipičnih fenomena krša, značajne su za biološku raznolikost ovog područja.

Osim niza specifičnosti, one potencijalno mogu sadržavati u svojim ekosustavima i niz faunističkih rariteta (npr. endemskih vrsta), stoga je dobro sustavnije pokrenuti biospeleološka istraživanja vodene faune anhihalinih špilja i jama na području parka, a dosadašnja istraživanja pokazala su vrlo zanimljive nalaze životinja, kako u sloju boćate vode tako i u morskoj vodi dubljih dijelova istraživanih jama. Potvrđeni su nalazi endemskih slatkovodnih vrsta rakušaca Niphargus pectencoronatae i Niphargus hebereri.

jamaZa početak moramo vrlo kratko objasniti neke pojmove u ovoj pričici.
Jame su podzemni kanali s prosječnim nagibom između 45°i 90° i dublji od 5m.
Špilje su podzemne šupljine s nagibom kanala manjim od 45° i dužinom većom od 5 m.
Anhihaline jame i špilje su jame i špilje s podzemnim jezerima u kojima salinitet (slanoća vode) varira od gotovo slatke vode na površini do potpuno morske na dnu, obično s ograničenom izloženosti vanjskim klimatskim utjecajima, uvijek s više manje prostranom podzemnom vezom s morem.
Ovdje želimo dati naglasak na istraživanju jama i to anhihalinih jama.

Dakle, svi obrađivani objekti su prirodne krške jame. Radi se o malim speleološkim objektima s vodom gdje je (jednostavno rečeno) slatka voda na površini a slana na dnu, od kojih je jedna jama svojom dubinom od 35 m (do površine vode) najdublji dosada poznati speleološki objekt unutar NP ˝Kornati˝. Svi su speleološki objekti istraženi do površine vode. Podvodna aktivnost bila je usmjerena samo na uzimanje uzoraka. Osim toga zbog velike dubine potrebno je obaviti i dodatna speleoronilačka istraživanja što podrazumijeva (zbog sigurnosti) upotrebu dodatne opreme i ljudi. Morate razumjeti da nije jednostavno roniti u tako malim i uskim podzemnim objektima gdje se svaka greška skupo plaća!!
Na deset lokaliteta pronađeni su predstavnici podzemnih vodenih životinja, dok su na većim dubinama gdje je prisutna isključivo morska voda, uzorci vodene faune prikupljeni planktonskom mrežicom.  Naravno da se tu ne radi o nekim „čudovištima ili zmajevima" već o sitnim životinjama, ali za znanost vrlo zanimljivim stvorenjima.

Šišmiši u NP Kornati

Poznato je da u Hrvatskoj živi 35 vrsta šišmiša, a dosadašnjim istraživanjima šišmiša u NP Kornati, utvrđeno je (za sada) 10 vrsta. Nema ih puno, pa da ih nabrojimo.
Hypsugo savii - Primorski šišmiš
Miniopterus schreibersii - Dugokrili pršnjak
Myotis blythii oxygnathus - Oštrouhi šišmiš
Myotis emarginatus - Riđi šišmiš
Myotis mystacinus/aurascens - Brkati šišmiš/Primorski brkati šišmiš
Nyctalus lasiopterus - Veliki večernjak
Pipistrellus kuhlii - Bjelorubi šišmiš
Plecotus kolombatovici - Kolombatovićev dugoušan
Rhinolophus ferrumequinum - Veliki potkovnjak
Tadarida teniotis - Sredozemni slobodnorepac

Između tih desetak vrsta vrlo je važno istaknuti jednu vrstu šišmiša, a to je Veliki večernjak.
Zašto je on toliko zanimljiv i poseban??
Kao prvo, do sada u Hrvatskoj postoji vrlo malo službenih nalaza spomenute vrste. Prvi puta je zabilježena 1883. godine u Solinu, a kasnije je 1926 godine pronađen uginuli mužijak blizu Senja. Postoji još podataka koji bi mogli biti vezani uz ovu vrstu šišmiša, no nažalost za njih nema prikupljenih dokaza. Iz navedenog slijedi da je ovaj nalaz prvi u Republici Hrvatskoj nakon gotovo stotinjak godina!! Taman kad se pomislilo da je ta vrsta nestala iz Hrvatske, hop, eto njega na Kornatima.
Kao drugo, Veliki večernjak najveća je i jedna od najrjeđih vrsta šišmiša u Europi. O ekologiji i biologiji ove vrste postoji vrlo malo podataka, ne samo u Hrvatskoj, već i na razini čitave Europe. Između ostalog, vrsta je poznata kao jedini šišmiš u Europi koji se hrani osim kukcima i sitnim pticama pjevicama u doba jesenske i proljetne migracije.
Vrsta je zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode, a nalazi se i na Dodatku IV Direktive o staništima , te na Dodatku II Bernske i Bonske konvencije.