U posljednjih desetak godina veliku pozornost biologa privlače speleološki objekti kopnenog (otočnog) djela Nacionalnog parka Kornati. Spilje i jame kao jedan od tipičnih fenomena krša, značajne su za biološku raznolikost ovog područja.
Osim niza specifičnosti, one potencijalno mogu sadržavati u svojim ekosustavima i niz faunističkih rariteta (npr. endemskih vrsta), stoga je dobro sustavnije pokrenuti biospeleološka istraživanja vodene faune anhihalinih špilja i jama na području parka, a dosadašnja istraživanja pokazala su vrlo zanimljive nalaze životinja, kako u sloju boćate vode tako i u morskoj vodi dubljih dijelova istraživanih jama. Potvrđeni su nalazi endemskih slatkovodnih vrsta rakušaca Niphargus pectencoronatae i Niphargus hebereri.
Za početak moramo vrlo kratko objasniti neke pojmove u ovoj pričici.
Jame su podzemni kanali s prosječnim nagibom između 45°i 90° i dublji od 5m.
Špilje su podzemne šupljine s nagibom kanala manjim od 45° i dužinom većom od 5 m.
Anhihaline jame i špilje su jame i špilje s podzemnim jezerima u kojima salinitet (slanoća vode) varira od gotovo slatke vode na površini do potpuno morske na dnu, obično s ograničenom izloženosti vanjskim klimatskim utjecajima, uvijek s više manje prostranom podzemnom vezom s morem.
Ovdje želimo dati naglasak na istraživanju jama i to anhihalinih jama.
Dakle, svi obrađivani objekti su prirodne krške jame. Radi se o malim speleološkim objektima s vodom gdje je (jednostavno rečeno) slatka voda na površini a slana na dnu, od kojih je jedna jama svojom dubinom od 35 m (do površine vode) najdublji dosada poznati speleološki objekt unutar NP ˝Kornati˝. Svi su speleološki objekti istraženi do površine vode. Podvodna aktivnost bila je usmjerena samo na uzimanje uzoraka. Osim toga zbog velike dubine potrebno je obaviti i dodatna speleoronilačka istraživanja što podrazumijeva (zbog sigurnosti) upotrebu dodatne opreme i ljudi. Morate razumjeti da nije jednostavno roniti u tako malim i uskim podzemnim objektima gdje se svaka greška skupo plaća!!
Na deset lokaliteta pronađeni su predstavnici podzemnih vodenih životinja, dok su na većim dubinama gdje je prisutna isključivo morska voda, uzorci vodene faune prikupljeni planktonskom mrežicom. Naravno da se tu ne radi o nekim „čudovištima ili zmajevima" već o sitnim životinjama, ali za znanost vrlo zanimljivim stvorenjima.
